3_smartup_vizual_25.2_1920_x_1080_px

Smartup natjecanje, čija je vrijednost prepoznata od strane vodeće konzultantske tvrtke Sense Consulting, ovogodišnjeg Zlatnog Partnera, u punom je zamahu: kotačići mozgova naših natjecatelja šište parom, pred njima je izazovan i buran period sazdan od brojnih novih saznanja, napetosti i uzbuđenja, a i pregršt pitanja. Kako bismo im pripomogli u naumu i odagnali neke sumnje, obratili smo se predstavniku prošlogodišnjeg pobjednika Smartup-a, Filipu Petroviću, suosnivaču Smartfood-a. O tome zašto su se odlučili prijaviti na Smartup, s kojim izazovima i preprekama su se susreli, jesu li zagrizli prevelik dio kolača, koje su prednosti timskog rada i kako dizati motivaciju u timu pročitajte u našem intervjuu.

Što vas je potaknulo na prijavu na Smartup?
U vrijeme kada smo se prijavili na natjecanje Smartup imali smo već dosta dobro razrađen projekt. Prije toga smo sudjelovali na Startup Camp-u u Rijeci gdje smo osvojili treće mjesto, tako da smo na neki način vjerovali da imamo šanse. Smartup nam je bio poznat još od prije, no prethodne godine nismo imali dovoljno iskustva i dovoljno dobro razrađen projekt, budući da smo znali da se radi o tehnički najzahtjevnijem startup natjecanju u Hrvatskoj, odnosno da to nije samo natjecanje u prezentiranju ideje kao što su neka druga natjecanja. Veliki faktor bile su svakako i dobre nagrade koje su bile osigurane za prva 3 mjesta, ali i prilika da upoznamo mentore, sudionike i organizatore natjecanja.

Budući da su koncept razradili već na Startup Camp-u u Rijeci, Filip Petrović i njegov tim na Smartup-u su se posvetili razrađivanju ekonomskog aspekta njihove ideje i načinima na koji je prezentirati. Zašto baš ekonomska pozadina i koliko su truda uložili u razradu ideje?
U znanosti se često zanemaruje ekonomski aspekt, a brojni znanstvenici posvete se istraživanju neke ideje koja ih zanima, pritom zanemarujući realnost primjene te ideje na tržište. Mi smo od početka krenuli razmišljati o proizvodu, koristeći znanost kao alat za razvoj takvog proizvoda, tako da je ideja oduvijek imala ekonomsku podlogu. Jako puno vremena tijekom samog natjecanja proveli smo razrađujući projekcije ulaganja i prihoda koje bi potencijalno mogao donijeti takav proizvod. Pokušali smo biti što realniji, proučavajući razne faktore na tržištu farmaceutskih proizvoda i uračunavajući ih u računicu. Uzevši sve u obzir, mogu reći da smo gotovo svaki dan nakon prolaska u drugi krug vrlo intenzivno razmišljali i radili na tim stvarima.

Ipak, kao još važniju stavku Filip ističe sljedeće:
Možda još i važnije od toga bilo je približiti ideju ovakvog proizvoda stručnom žiriju, a kasnije i publici, pri čemu smo morali sam koncept ideje pojednostaviti do razine shvatljive svima, a da se pritom ne izgubi stručna pozadina cijele ideje.

Svima je poznato kako se na Smartup prijavljuje u timovima od najmanje dva a najviše pet sudionika. No, izazovan projekt traži i posvećen tim. Zbog izuzetno tehnički i stručno zahtjevnog projekta, dogodile su se promjene u sastavu tima. Vremena za dramu nije bilo. Volja, ljubav i talentiranost ostale su trajna vrijednost Smartfood-ovaca, bivših, sadašnjih i budućih.
Timski rad je uvijek izazovan, ali i zabavan i ispunjavajući. Ljepše je nešto graditi zajedno s nekime, nadopunjavajući i razmjenjujući ideje. [Što se tiče članova tima koji su odustali] Dogovorili smo se da će im, ako se u bilo kojem trenutku budu ponovno htjeli uključiti, to biti i omogućeno, tako da promjene u timu nisu bile popraćene negativnim emocijama. Nakon što smo postigli određene napretke u laboratorijskom radu, uključili smo još jednu članicu u tim. Trenutno tim broji 5 članova, s time da smo u ovome času posvećeni isključivo radu u laboratoriju i dobivanju rezultata. S obzirom na navedeno, mogu komentirati da je teško kada se nešto gradi iz nule jer je potrebno u isto vrijeme okupiti tim ljudi koji žele raditi na tome, a zatim uskladiti njihove kompetencije, očekivanja i spremnost na rad. Sretni smo što su ljudi koji su iskreno posvećeni radu na projektu ostali u timu i nakon godinu dana, a sada kada već imamo određene napretke sada je lakše predstaviti novim članovima tima precizna očekivanja i smjer napretka projekta, ali do te faze treba i doći i nema prečica. Ono što je pozitivna odlika ovakvog natjecanja svakako je stručno mentoriranje, kao i druženje s drugim sudionicima jer je networking važan aspekt ovakvih natjecanja.

Što nam možeš reći o preprekama s kojima ste se suočavali?

Nakon natjecanja i osvajanja nagrada najveći problem je vjerojatno bio uhodavanje rada u laboratoriju te dobivanje prvih rezultata koji bi nam otvorili put za daljnje pregovore sa suradnicima i investitorima. Više od pola godine bilo nam je potrebno da bismo sve protokole u laboratoriju doveli do toga da optimalno funkcioniraju, uzevši u obzir da se radi o živim sustavima (bakterijama) koje su dosta nepredvidive, a naročito zbog toga što smo laboratorij opremali od nule. Svaki put kada bi nešto pošlo po zlu, posebice kada ne bismo znali uzrok, trebali bi nam tjedni da uzgojimo nove bakterije i da stabiliziramo uvjete. Sve u svemu, mogu zaključiti da je najveća prepreka u komercijalizaciji ovakvog projekta činjenica da je u znanosti i radu sa živim organizmima teško postavljati rokove, a vrlo lako ih je probiti. Pošto je naš projekt mnogo dugoročnije prirode, mislim da će pravi uspjesi tek uslijediti.

Kako ste održavali motivaciju?

Motivacija se pokazala kao jedan od najvećih problema u radu. Mislim da je najvažnije da tim ima barem jednu, a idealno više osoba koje su čvrste u svojem uvjerenju u uspjeh i predanosti krajnjem cilju i da se tim načinom može motivirati i one članove tima koji lakše gube motivaciju. Kada rezultati opet počnu biti pozitivni onda su svi motivirani, a najteže je prebroditi periode neuspjeha.

Jeste li u nekom trenutku pomislili da ste zagrizli prevelik zalogaj?

Iskreno, nisam nikad to pomislio zato što sam od početka znao na koji način želim ovu priču dovesti kraju. Istina, mnogo je ljudi mislilo da smo zagrizli prevelik zalogaj i vjerojatno to misle i danas, čak su i neki članovi tima u određenim trenutcima to pomislili. Mislim da je najvažnije kod svakog projekta realno procijeniti kompetencije i mogućnosti tima i sukladno tome postaviti i ciljeve. Nama nikada nije bio cilj da sami napravimo konačnu verziju proizvoda kojeg smo osmislili i prezentirali. Nama je cilj bio da planiranim koracima dođemo do konačnog proizvoda, i to na sljedeći način: osmislili smo koncept i razradili ga maksimalno koliko je bilo moguće u tom trenutku, zatim smo koncept prezentirali na startup natjecanjima i osvojili nagrade koje su nam pak omogućile da opremimo laboratorij i nastavimo dalje s istraživanjima te smo sada u toj fazi. Ako je tim svjestan svojih kompetencija i mogućnosti, mislim da nijedan zalogaj kojeg se prihvate ne bi smio biti prevelik jer će uvijek naći put kako ga ostvariti na realan način.

Možeš li nam otkriti  koji je bio ključ za vaš uspjeh?

Rekao bih da je na prvom mjestu bila inovativnost ideje – nešto što se istaknulo u mnoštvu aplikacija, softvera, računalnih rješenja koja su kroz prethodne godine zasitila i startup natjecanja i tržište općenito, pri čemu je i stručni žiri već svjestan toga da zbilja rijetka od tih rješenja zaista i uspiju, neovisno o tome koliko kvalitetna ona bila jer ih je jednostavno previše. Pokazali smo da smo realni u svojim očekivanjima i ambicijama, da imamo kompetencije za odraditi ono što prezentiramo te da to što smo osmislili ima veliki potencijal. Veliku ulogu igrala je sama prezentacija koju smo ispolirali do savršenstva tako da na jednostavan i laički način prikazuje kompleksan proizvod i projekt, ali da pri tome jasno i koncizno objašnjava i sve njegove prednosti i ključne informacije.

Koliko je teško ili izazovno za studente pokretanje vlastitog posla? Koje su najvažnije vrline koje će krasiti studenta spremnog na pokretanje vlastitog startup-a?

Pa to je vrlo relativno. Naravno da je teško uskladiti fakultetske obaveze s obavezama koje nosi vođenje vlastitog posla, ali isto tako ako se taj posao doživljava kao dodatna praksa i izvor znanja i informacija koje možda nisu dostupne kroz sam studij, ili se u njemu nalaze samo u teoretskom obliku, onda je takva aktivnost možda i isplativija od fokusiranja isključivo na studij i ocjene. Mislim da je najbitnije da je osoba spremna na puno rada, odricanja, nove izazove, rizike i promjene, ali i da zna cijeniti svaku informaciju i iskustvo, dolazila ona iz uspjeha ili neuspjeha, te iskoristiti takvu informaciju i iskustvo za daljnji osobni i profesionalni napredak.

Koji biste savjet izdvojili za ovogodišnje natjecatelje? Kako da što uspješnije ostvare svoje ideje?

Prije svega imajte vjere u svoje ideje, nemojte odustati od svojih nauma ako ste uvjereni da je to nešto što želite i možete ostvariti. Budite svjesni svojih sposobnosti, prednosti i nedostataka i postavite se prema svakome od njih na način da ga pretvorite u korak dalje prema cilju. Natjecanju se posvetite ozbiljno, razradite svoju ideju maksimalno moguće, do te razine da ju možete isprezentirati na jednostavan i razumljiv način, a da pri tome ne izgubite na dojmu stručnosti i kompetencije za ostvarenje te ideje. Maksimalno iskoristite svakog mentora, poslušajte sve savjete i kritički ih odvagnite, ali najvažnije je da budete predani cilju i vjeri u uspjeh, neovisno o samom natjecanju, jer to je ono što je najbitnije, dok je natjecanje samo jedna od stepenica ka tome cilju.

Tea Šimičić