IMG_7041

U utorak, 18. travnja 2017., Tim za organizaciju predavanja i radionica organizirao je predavanje Umjetničko zvanje – baletni plesač za sve ljubitelje plesne umjetnosti, prvo predavanje u nizu koje donosi u suradnji s HNK u Zagrebu. Leonard Jakovina, Edina Pličanić i Iva Vitić Gameiro, sve redom zvučna imena zagrebačke baletne scene, otkrili su nam kako je izgledao njihov put do ostvarenja snova, do ostvarenja umjetničkog zvanja baletnog plesača.

Dok su Pličanić i Vitić Gameiro svoj san o pački i špicama sanjale već u najranijoj dobi, Jakovina svoj ulazak u plesne vode duguje majci i to kada je balet prevagnuo nad nogometom. Iako su mnoga odricanja na svojim leđima iskusili sve troje, Jakovina je otkrio kako mu nije bilo lako kao dječaku, a kasnije kao muškarcu u baletnom svijetu, pogotovo u Hrvatskoj gdje još uvijek prevladava misao kako je ples isključivo rezerviran za djevojčice, tj. žene. Međutim, vjeru u pravi izbor zanimanja učvrstila mu je njemačka scena. Žrtvovanje slobodnog vremena u razdoblju odrastanja nije ih odvuklo od njima „najljepšeg posla na svijetu“.

IMG_7043
Na pitanje o najdražim ulogama na sceni nisu mogli dati jednoznačan odgovor, ali svi su se složili kako je svaka od njih došla u pravo vrijeme i pod vodstvom pravog pedagoga. Pedagozima duguju mnogo više od impresivnih uloga jer, kako je i sama Pličanić istaknula, ne uče te samo baletu već i životnim vještinama. Svi su se suočili s težinom tog poziva koji zahtijeva neprestani rad i disciplinu, ali i s različitim ozljedama kojih ima i previše. Stoga, Jakovina, na trenutnoj poziciji ravnatelja Baleta HNK, vrijedno radi na poboljšanju medicinske skrbi za plesače po uzoru na međunarodne scene na čemu mu hrvatska plesna scena treba biti zahvalna.

Priznaju, balet je okrutan koliko je i divan. Svaka uloga traži transformaciju u još boljeg i vrsnijeg plesača, traži drugačiju estetiku, mimiku i virtuoznost. Zato je teško dati prednost radu na solima ili u paru, bijelom ili suvremenom baletu, hrvatskoj ili stranoj sceni. Njihove uloge ne žive samo na pozornici već i u njima samima i zato svakodnevne teškoće u radu prihvaćaju samo kao izazov iz kojega izlaze sa smiješkom na licu, znajući kako su publiku ostavili bez daha, a sebe učinili još boljim izvođačem, odnosno pedagogom.

Lana Krajačić