Adolescencija je najbolje razdoblje života, ona je najgore razdoblje života, ona je mudrost, ona je doba ludosti. 

Ako je za vjerovati Charlesu Dickensu, adolescencija je turbulentno razdoblje ispunjeno kako pozitivnim, tako i negativnim stranama odrastanja. Koliko god lijepo zvučalo širiti krug poznanstava, razvijati interese, isprobavati nove stvari i okusiti slobodu, naglo napuštanje bezbrižnog djetinjstva i izgradnja identiteta mogu snažno udariti na mentalno zdravlje mlade osobe.  

Put ka zrelosti popločen je brojim fizičkim, psihičkim, emocionalnim i egzistencijalnim promjenama i pitanjima, stoga je sasvim opravdano osjećati nezadovoljstvo, nesigurnost ili tugu. Takve intenzivne i dinamične periode lošeg raspoloženja mladi znaju poistovjetiti s depresijom. No, psiholozi apeliraju na opreznu uporabu termina „depresija“ i naglašavaju da trenutačno loše raspoloženje ne smijemo izjednačiti s bolešću modernog doba. Stoga, teškoće u sazrijevanju primjerenije je svrstati pod adolescentsku krizu.

Impulzivnost, samoća pa upoznavanje sebe

Da bismo lakše detektirali simptome krize, važno je znati u kojim se dobnim intervalima i oblicima javlja, stoga krenimo s podjelom adolescencije na razdoblja.

Rana adolescencija počinje pubertetom i obuhvaća dob između 10. i 14. godine. U tom razdoblju javljaju se prve tjelesne promjene, često neusklađene s emocionalnima. Iako povremeno razmišljaju o odnosu života i smrti, „ranim adolescentima“ većina toga nema smisla. Skloni su konfliktima, impulzivnim reakcijama, učestalim razmiricama s vršnjacima i roditeljima, a javljaju se i teškoće u školskom i socijalnom funkcioniranju.

Srednja adolescencija obuhvaća dob između 15. i 18. godine. Za ovaj period karakteristična je privlačnost samoće, ali istovremeno želja za pripadanjem među vršnjake. Tinejdžeri postaju samosvjesniji pa su neovisniji od primarne obitelji. Tragaju za odraslima koji nisu njihovi roditelji, mrzovoljni su, odlaze na prve spojeve, zaljubljuju se i pate. 

Kasna adolescencija faza je čiji je kraj teško procijeniti, a smješta se u razdoblje između 19. i 25. godine. U ovoj fazi cilj je upoznati sebe. Adolescent na sebe počinje gledati kao na osobu i često razmišlja o tome tko je, kakav bi htio biti i koji ga odrasli imponiraju te zbog čega. Princip stvarnosti sve više prednjači nad principom zadovoljstva. Kasna je adolescencija idealizirana, osobito jer doživljaji u kasnijem životu uključuju brojna razočaranja i frustracije. 

Simptomi – društveno neprihvatljiva i rizična ponašanja 

Navedene obrasce ponašanja za svako od razdoblja sazrijevanja ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo. Iako ih, posebice odrasli, pripisuju pubertetu znajući da je riječ o prolaznim mijenama raspoloženja, treba imati na umu da mladi na svoje aktivne probleme ne mogu gledati s odmakom. Čovjek je biće koje pokušava automatski djelovati na neugodne podražaje, stoga ne čudi da adolescent poseže za mehanizmom koji neće ukloniti neugodu, ali će ju privremeno udaljiti.

Posebno su osjetljivi adolescenti u srednjoj fazi kada potreba za pripadanjem može dovesti do „lošeg“ okruženja i posezanja za „društveno neprihvatljivim i rizičnim ponašanjima“ kao što su konzumacija alkohola, pušenje, uzimanje psihoaktivnih tvari, promiskuitetno ponašanje i sl.

Ono što najbliži mogu i trebaju činiti kako bi spriječili moguće posljedice jest obratiti pažnju na sljedeće simptome krize:

• promjene navika spavanja: pretjerano spavaju ili ne spavaju uopće
• promjene u higijenskim navikama
• promjene apetita: pojačani apetit ili slab apetit
• sklonost nihilističkim stajalištima
• pretjerana apatija koja ide do hiperaktivnosti i povremeno hipomanije, pa čak i manije
• nerealna očekivanja od sebe i drugih, ispadi agresije
• osjećaj srama, krivnje i beznađa
• ideje o suicidu kao načinu rješavanja svih problema
• samoozljeđivanje
• zanemarivanje svakodnevnih obveza (uobičajenih i školskih) i pad motivacije
• konzumiranje alkoholnih pića i psihoaktivnih tvari učestalo i bez mogućnosti samokontrole
• krađe, otuđivanje novca
• bježanje iz roditeljskog doma u trajanju i po nekoliko dana
• pripadnost supkulturama i traženje identiteta unutar njih

Zdravim obiteljskim odnosima do prevencije najgoreg

Adolescentsku krizu nemoguće je izbjeći. Doduše, kod nekih se javlja u slabijem intenzitetu, dok kod drugih budi autodestruktivno ponašanje. Psiholozi smatraju da snaga krize ponajviše ovisi o odnosima u obitelji. Naime, djeca autoritativnih roditelja manje su izložena negativnim vanjskim utjecajima te nemaju potrebu povoditi se za društvom ili se osamiti. 

Autoritativan stil odgoja podrazumijeva emocionalno ispunjavajući odnos s djetetom. Roditelji su topli, brižni i osjetljivi. Ipak, inzistiraju na zrelom ponašanju te imaju čvrstu i razumnu kontrolu nad odgojem, no djetetu daju dovoljno autonomije. Stabilni su u upravljanju raspoloženjem, samopoštovanjem i samokontrolom, a dijete prihvaćaju onakvim kakvo jest.

Obitelj je najsnažniji zaštitni čimbenik za sve oblike poremećaja adolescenata. Dobar roditelj mora osjetiti da nešto nije u redu, a da bi to mogao, potrebno je upoznavati dijete od rođenja do zrelosti. Samo će tako na vrijeme uspjeti detektirati problem, razumjeti dijete i pružiti mu potrebnu podršku. Važno je znati da adolescentska kriza eskalira onda kada su odnosi u obitelji zahladnjeli i kada vlast nad članovima preuzima otuđenost. U startu nisu potrebne nikakve terapije, samo pažnja i prepoznavanje potreba djeteta.

Saznaj više!

Zanimaju te i druge teme koje se tiču mladih? Za blogove o studentskom životu, hobijima i savjetima za lakše nošenje sa svakodnevicom, proscrollaj našom web stranicom. Ako već nisi, zaprati nas i na društvenim mrežama – Facebook, Instagram i LinkedIn, gdje ćeš naići na informacije o zanimljivim i korisnim projektima koje organiziramo. A tu je i naš newsletter putem kojeg te pravovremeno obavještavamo o novostima koje Udruga donosi, stoga se pretplati i uvijek budi u tijeku sa svježim prilikama i izazovima!