Na Fakultetu elektronike i računarstva u sklopu eSTUDENT projekta Znanost za sve, održano je znanstveno-popularno predavanje pod nazivom ˝Život kao svemirska pojava˝ dr. sc. Nenada Raosa, kemijskog znanstvenika i znanstvenog savjetnika sa zagrebačkog Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada. Kroz razna istraživanja i dokaze nam je prikazao je li moguće pronaći vodu i organske spojeve u svemirskim tijelima i međuzvjezdanom području. Otkrio nam je, može li nastati novi život iz tih spojeva te kakva je povezanost svemira i života.

“U svemiru može nastati sve što hoćeš, svi organski spojevi.”

Analizirajući pokuse kemijskih znanstvenika koji su dali doprinos na sredinu i potakli daljnja istraživanja saznajemo da organske tvari mogu nastati bez žive stranice. U meteoritima one proizlaze iz organizama koji su živjeli u njemu i koji su prema Raosu, uginuli, te se karbonizacijom pretvorili u ugljikovodike. Navodi važnost bakterija koje su slične ovozemaljskim i ističe analizu Allan Hills 84001 ugljičnog hondrita- ˝Došlo je do pronalaska kiselina koje postoje u živim bićima.˝ Dakle, aminokiseline su stigle na zemlju meteoritima.

Istaknuo je važnost kometa za Zemlju na čiju površinu godišnje padne iz svemira 10 000 tona ugljika u obliku njegovih spojeva. Specifični su jer mogu ići iz jednog sustava u drugi i donose sa sobom vodu i organske tvari. Na pitanje zašto ne nastane sada život, daje jednostavan odgovor:  ˝Uvjeti na Zemlji su drugačiji, dobri za održavanje, ali ne i za postanak života.˝

Postoji li život ispod vode i leda?

Na dubinama Galapagosa kroz vulkanske fumarole proteže se nekoliko tisuća metara velik dim, gdje su napominje, otkriveni hipertermofili. Dolazi do razvijanja novih teorija koje tvrde da život nije nastao na površini, nego u oceanskim dubinama te on ovisi o membranama. Kako bi započeo život potrebno je da se mineralne membrane pretvore u organske.

Raos naznačuje važnost triju preduvjeta za život- voda, organski spojevi i energija koja najčešće nastaje serpentizacijom, koja rezultira stvaranjem vodika kojeg mogu koristiti živi organizmi. Za kraj navodi primjer Jupiterovog mjeseca ˝Europa˝, čija je površina velika ledena santa, kao ravnomjernog proizvođača vodika sa Zemljom.