flower-631765_1920

Dan žena, poznat kao Osmi mart, seže mnogo dalje u prošlost. Sve je počelo 8. ožujka 1908. godine kada se 15 tisuća žena udružilo i na ulicama New Yorka tražilo veća radna prava, pravo glasa i zabranu rada djece. Socijalistička partija Amerike 28. veljače 1909. održala je prvu proslavu Dana žena uz skup na temu ženskih prava.Njemačka socijalistkinja Clara Zetkin 1910. na Međunarodnoj konferenciji socijalistkinja u Kopenhagenu tražila je da se Dan žena redovito obilježava. Europski socijalisti ideju su prihvatili 1911. godine i odredili 19. ožujak kao dan obilježavanja Dana međunarodne solidarnosti u borbi za ženska prava. Međunarodni dan u to vrijeme prihvatile su Austrija, Njemačka, Danska i Švicarska, dok je prva zemlja koja je ženama dala pravo glasa bio Novi Zeland i to već 1893., a nakon Prvog svjetskog rata to su učinile i Velika Britanija 1918. te Sjedinjene Američke Države 1920. godine. No, tek 1975. godine Ujedinjeni narodi sagledavaju 8. ožujka kao datum kojim bi se mogao obilježiti Međunarodni dan žena kojim bi se ljude podsjećalo da svaka žena ima pravo na izbor, sudjelovanje u politici, pravo na svoje prihode, pravo na obrazovanje i pravo živjeti u ravnopravnome svijetu bez diskriminacije i nasilja.

Od tih dana daleko smo dogurali i danas žene imaju jednaka prava kao i muškarci, barem na papiru. Iako još uvijek postoje nerazvijene zemlje svijeta u kojima žene ne uživaju jednaka prava kao muškarci, razvijeni, zapadni svijet jasno ističe svoj stav prema ravnopravnosti. A svoj ravnopravni stav prema svima ističe i studentska Udruga eSTUDENT kojoj nije važan ni spol ni rod ni boje kose ili kože već samo dobra volja i trud proaktivnih studenata.

young-woman-2622725_1920

 

U želji da i mi u eSTUDENTU obilježimo Dan žena razgovarali smo s potpredsjednicom Udruge Barbarom Ćosić koja je podijelila s nama kako je biti uspješna mlada žena.

Predsjedništvo Udruge čini više od 80 posto žena. Kako je raditi u takvom okruženju?

Mogu reći da mi je takvo okruženje zapravo jako prirodno jer sam među ženama od srednje škole, preko fakulteta pa sve do posla kojeg trenutno radim. Mislim da bi mi veći izazov predstavljao rad u pretežito muškoj sredini.

Kako je biti uspješna mlada žena i usklađivati privatni život s Udrugom i poslom?

Kad bih rekla da je lako, ne bi govorila istinu. Mislim da sam prilično dobro razvila umijeće “hendlanja” i “multitaskinga”, ali nešto se mora žrtvovati u procesu kad svoju pažnju usmjeravaš u puno različitih smjerova. Ne želim glorificirati takav “lifestyle”, to je za one koji to zbilja žele (i to je i dalje nešto što i sama pokušavam otkriti).

Misliš li da je danas ženama lakše doći do boljih pozicija na poslu?

Da je lako – nije, ali da je lakše – je. Ovisi o ostatku okoline i vrsti posla.

Na što si kod sebe najponosnija?

Pokušavam biti vjerna sebi i iskreno je ponekad prilično teško, ali smatram to vrlo potrebnim prema putu ka nekom ispunjenju kojem svi vjerujem, težimo.

Postoji li koja žena kojoj se diviš i koju smatraš uzorom?

Uz profesorice s faksa Spajić-Vrkaš i Širanović, koje su mi zbilja otvorile profesionalne i životne vidike i naučile me gledati otvorenih očiju, uvijek se sjetim svoje bake koja mi je govorila da napravim od sebe osobu na koju ću ja biti ponosna.

Za kraj, Barbara je svim ženama poručila: “da se nikad ne sramiš sebe, tko si, odakle si i  kakav život vodiš. Mislim da je vrlo važno osvijestiti kakva si osoba jer izbjegavanjem same sebe nećeš nikada ići naprijed.”

Lana Radišić