03-godisnji-proljetni-ophod-kraljice-ili-ljelje-iz-gorjana-ivo-pervan-1

Svakodnevno smo okruženi brojnim manifestacijama i pojavnostima različitih tematika s različitim značenjima. Na prostoru Hrvatske opstalo je mnoštvo tradicijskih običaja i obreda koji se njeguju već stoljećima, a danas predstavljaju prežitke nekadašnjeg načina života i svakodnevice naših predaka. Ali što bismo od svega toga mogli istaknuti kao posebno i kao svojevrstan brand naše zemlje te određenih regija/mjesta u kojima se takve specifičnosti pojavljuju? Prema mišljenju Ministarstva kulture Republike Hrvatske i UNESCO-a izdvaja se sedam nematerijalnih kulturnih dobara, unutar kategorije obredi, običaji i svečanosti, koji nam služe kao primjeri dobre prakse.

  1.     Festa sv. Vlaha u Dubrovniku

festa

Festa sv. Vlaha tradicionalno se održava treći dan u veljači još od 10. stoljeća. Ovaj se događaj temelji na legendi o pojavljivanju svetoga Vlaha, koji je pomogao Dubrovčanima u obrani od Mlečana. Iznimnost ove svečanosti leži u činjenici da je Festa sv. Vlaha bio blagdan svih stanovnika Dubrovačke Republike odnosno, u tom bi periodu svaki prekršitelj, kažnjenik i prognanik mogao dva dana prije te dva dana poslije blagdana slobodno doći u grad. Procesija se odvija tako da biskup i svećenici nose moći sv. Vlaha dok vjernici sa štovanjem dodiruju relikvije i mole za sebe i svoj grad.

  1.     Godišnji proljetni ophod kraljice ili ljelje iz Gorjana

ljelje2

Ljelje su djevojke, koje na blagdan Duhova odjevene kao kraljice obilaze selo Gorjane, nedaleko od Đakova, i izvode ritual sastavljen od posebnih pjesama i plesa s mačevima. Smatra se da je običaj potekao od pradavnih vremena Slavena te počiva na mitskoj priči o nebeskim kraljicama i kraljevima pri čemu se vjeruje da je ljelja žena slavenskoga boga Peruna. Tijekom obilaska, ljelje pjevaju djevojci, mladiću ili nevjesti, a kraljevi izvode ples sa sabljama. Nakon toga slijedi narodni ples uz pratnju gajdaša ili tamburaša te čašćenje pićem i hranom.

  1.     Procesija Za Križen u Jelsi

2013-jelsa-proc

Procesija Za Križen je tradicijska noćna procesija koja se od 15. stoljeća organizira na Veliki četvrtak na otoku Hvaru. Svake godine počinje u 22 sata kada šest procesija iz šest župnih crkava krene na put, u krug oko središnjeg dijela otoka, s kojega se u sedam sati ujutro vraćaju na svoje polazište. Svaku procesiju predvode križonoša, dva pratitelja koji nose svijećnjake te dva glavna pjevača koji pjevaju Gospin plač, osmerački pasionski tekst. Prolazeći kroz svako od šest mjesta obuhvaćenih procesijom sudionici iskazuju pobožnost u svakoj od crkava na putu. Župnik u svakoj od njih blagoslivlja križonošu, a pjevači pjevaju Gospin plač te se nastavlja hod. U svakoj procesiji Gospin plač se pjeva na drugačiji način, a pravilo je da se procesije ne smiju susresti pa je kretnja svake od njih visoko koordinirana kako se sudionici ne bi susreli.

  1.     Viteška igra Sinjska Alka u Sinju

alka

Viteška igra Sinjska alka održava se svake godine u nedjelju, u prvoj trećini kolovoza, kao spomen na pobjedu Sinjana nad Turcima 1715. godine i u zahvalu Bogorodici koja je prema legendi spasila Sinj i njegove branitelje. Cilj Alke je da alkar, jahač na konju, u punom trku prođe trkalištem i pokuša kopljem pogoditi središte malog željeznog kruga, alke. Prema alkarskom Statutu i prema starim običajima, alkarska se povorka sastoji od vojvode, čete alkara, čete momaka i pratnje. Prije same Alke, održavaju se dvije generalne probe, Bara i Čoja. Bara se održava dva dana prije Alke, a njezin pobjednik dobiva brončanu alku dok se Čoja održava uoči natjecanja, a pobjednik dobiva srebrnu alku.

  1.     Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja

1

Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja kompleksan je stil tradicijske glazbe koje se u svojoj osnovi zasniva na tijesnim tonskim osnovama i karakterističnoj boji tona, koja se kod vokalnog izvođenja postiže snažnim pjevanjem, djelomice kroz nos. Tipični instrumenti koji prate ovo pjevanje su sopile, gajde, flauta i frula. Ova je tradicija vrlo živa na području Istre i Hrvatskog primorja te se često izvodi na svadbama, javnim i obiteljskim okupljanjima te vjerskim službama.

  1.     Glazbeni izričaj ojkanje s područja Dalmatinskog zaleđa

ojkanje

Ojkanje je najstarija vrsta arhaičnog pjevanja u Hrvatskoj.  Karakteristično je za područje Dalmatinskog zaleđa, Ravnih Kotara, Bukovice, Podvelebitskog kraja, Like, Korduna i Karlovačkog područja. Ojkanje karakterizira potresanje glasom tj. poseban način pjevanja „iz grla“ koji se izvodi solo ili uz pratnju drugoga glasa. Obično se ojkajući pjevaju kratki stihovi, najčešće šaljive rime. Zbog nedavnih ratnih sukoba i neprestanih migracija stanovništva u grad ili izvan države, reducirao se broj izvođača čime su se izgubili mnogi arhaični stilovi i žanrovi solo pjevanja zbog čega je UNESCO ovo kulturno dobro upisao na Listu baštine kojoj je potrebna hitna zaštita.

  1.     Godišnji pokladni ophod Zvončari s područja Kastavštine

zvoncari01-880x495

Ovaj pokladni ophod pripada zimskom ciklusu običaja zvanih Pust, tijekom kojeg su karakteristični ophodi grupa mlađih muškaraca u vlastito i u susjedna sela. Sumještani ih tada daruju jajima i suhim mesom. Naziv zvončari upućuje na zvona koja se nose oko pasa i koja predstavljaju magijsku zaštitu od zlih sila. Razlikuju se tri tipa zvončarskih ophoda na području Kastavštine, a to su Halubajski zvončari sa zoomorfnim maskama, zvončari s cvjetnim oglavljima, koji su karakteristični za nekoliko naselja te Žejanski i Munski zvončari s oglavljima i papirnatim trakama.

Antonela Jukić