logo
Zasvijetli za druge: 5 kilometara, stotine osmijeha i završetak eSTUDENT godine koji nismo mogli ljepše zamisliti

Zasvijetli za druge: 5 kilometara, stotine osmijeha i završetak eSTUDENT godine koji nismo mogli ljepše zamisliti

Autor: Iva Lipovac, Jun 10, 2026

Sunčana nedjelja  na Savskom nasipu, uoči utrke Zasvijetli za druge koju organizira udruga eSTUDENT, započela je onako kako započinju najljepše priče – uz malo nervoze, puno osmijeha i još više dobre energije. Tamo gdje su se inače mogli vidjeti rekreativci, biciklisti i šetači, ovoga su se puta okupili studenti, prijatelji, obitelji, trkači i svi oni koji vjeruju da sport može biti mnogo više od rezultata na štoperici.

Ovogodišnja humanitarna utrka Zasvijetli za druge, koja se prvi puta održala na Savskom nasipu u Zagrebu, okupila je velik broj sudionika s jednim zajedničkim ciljem – spojiti rekreaciju, zajedništvo i pomaganje drugima. Pet kilometara staze možda na karti ne izgleda puno, ali ove je nedjelje značilo puno više od obične utrke. Svaki prijeđeni metar bio je korak prema plemenitom cilju jer su sredstva prikupljena kroz utrku namijenjena Udruzi invalida rada Zagreba.

I upravo zato atmosfera od samog početka nije bila natjecateljska u onom klasičnom smislu riječi. Naravno da su svi željeli ostvariti dobar rezultat, ali nekako se cijelo vrijeme osjećalo da je važnije biti dio priče nego biti prvi na cilju.

Nakon starta, Savski nasip vrlo se brzo pretvorio u mjesto puno navijanja, podrške i pozitivne energije. Dok su jedni lovili osobne rekorde, drugi su jednostavno uživali u trčanju, druženju i činjenici da nedjeljno poslijepodne provode radeći nešto dobro za sebe i za druge.

U ženskoj konkurenciji najbrža je bila Anja Jambrešić, koja je kroz cilj prošla s osmijehom koji je možda najbolje opisao cijeli događaj. Iako joj je nakon utrke bilo teško pronaći riječi među svim emocijama, upravo je to možda najbolji pokazatelj koliko joj je ovo iskustvo značilo.

Kako je kasnije istaknula, pobjeda joj je naravno bila draga, ali ono što će najviše pamtiti nije rezultat.

„Posebno me razveselilo vidjeti koliko se ljudi okupilo zbog jednog ovako lijepog cilja. Danas se stvarno osjećalo zajedništvo. Nije bilo važno tko je student, tko rekreativac, a tko iskusan trkač – svi smo bili ovdje iz istog razloga. Mislim da upravo takvi trenuci čine ovakve događaje posebnima.“

Dodala je kako joj je upravo spoj sporta i pomaganja drugima najljepši dio cijele priče.

„Lijep je osjećaj pobijediti, ali još je ljepše znati da je svatko od nas danas svojim sudjelovanjem nekome pomogao. Takve stvari daju dodatnu vrijednost svakom koraku.“

U muškoj konkurenciji prvo mjesto osvojio je Igor Vuković, koji se na utrku prijavio čim je vidio da je riječ o humanitarnom događaju.

Iako iza sebe ima bogato iskustvo u sportu i trčanju, tijekom razgovora nekoliko je puta naglasio da mu rezultat nije bio glavni razlog dolaska.

„Kad sam vidio da je utrka humanitarnog karaktera, odmah sam se prijavio. Takve stvari uvijek treba podržati. Pobjeda nikada nije bila glavni motiv, nego želja da budem dio jedne lijepe priče.“

Posebno emotivan trenutak dogodio se kada je govorio o važnosti uključivanja u ovakve projekte.

„Ljudi bi se trebali više aktivirati i uključivati u ovakve događaje. Ne treba razmišljati o tome hoće li pobijediti ili neće. Najvažnije je doći, podržati i sudjelovati. Ako se dogodi pobjeda, kao meni danas, to je samo dodatna emocija.“

Tijekom razgovora posebno je istaknuo važnost sporta i zajedništva.

„Zdrav život je najvažniji. Ovo što rade organizatori i svi ljudi okupljeni ovdje ima velik značaj. Moramo nastaviti graditi zajedništvo i poticati ljude, posebno mlade, da se bave sportom i uključuju u ovakve inicijative.“

Njegove riječi možda najbolje opisuju ono što se moglo osjetiti tijekom cijelog dana. Ovdje se nije trčalo samo zbog rezultata. Trčalo se zbog iskustva, zbog ljudi i zbog osjećaja da zajedno možemo napraviti nešto dobro.

Posebno lijep trenutak dogodio se i na pobjedničkom postolju muške konkurencije, gdje je treće mjesto osvojio naš David Milošević , voditelj eSTUDENT PR tima.

Iako ga većina članova poznaje kao jedno od najprepoznatljivijih lica eSTUDENT-a, čovjeka koji će uvijek stati za fotografiju, pomoći kada zapne i širiti dobru energiju gdje god se pojavi, ovoga puta našao se u nešto drugačijoj ulozi – s medaljom oko vrata

Za njega je cijela situacija bila potpuno neočekivana.

„Ovo je za mene bilo apsolutno ugodno iznenađenje. Nikako nije bilo planski. Stvarno sam presretan. Kao da je netko napisao završetak neke odlične predstave i ostavio ga baš za sam kraj.“

Kada je upitan što je bilo teže – istrčati pet kilometara ili voditi eSTUDENT PR tim tijekom godine – kroz smijeh je priznao:

„Ipak bih rekao da je ova dionica bila malo teža. Nije lako biti “urednik” eSTUDENT PR tima, ali zbog mojih predobrih članova sve je bilo puno lakše. Zato bih rekao da je utrka ipak bila malo veći izazov.“

No, možda je najljepši dio njegove izjave bio onaj u kojem nije govorio o medalji.

„Više od same medalje pamtit ću atmosferu, druženje i svu onu pozitivnu energiju koja se osjećala tijekom cijelog dana. To mi je zapravo najveća nagrada.“

I iskreno, teško je pronaći bolji opis onoga što je Zasvijetli za druge bio ove godine.

Jer tijekom cijelog događaja mogli su se vidjeti prijatelji koji bodre jedni druge na posljednjim metrima, volonteri koji s osmijehom dočekuju svakog sudionika i ljudi koji se možda nikada prije nisu upoznali, a na cilju razgovaraju kao stari prijatelji.

To su oni trenuci koji ne ulaze u rezultate. Ne vide se na štoperici. Ne mogu se izmjeriti sekundama. Ali upravo oni ostanu najduže u sjećanju.

Kad su se podijelile medalje, fotografirali pobjednici i polako ispraznio Savski nasip, iza svih je ostalo nešto puno vrijednije od rezultata.

Ostao je osjećaj zajedništva.

Ostao je osjećaj da nekoliko stotina ljudi može napraviti stvarnu razliku.

Ostala je spoznaja da pet kilometara ponekad znači puno više od pet kilometara. I možda je upravo zato najljepše što je Zasvijetli za druge bio posljednji projekt ove eSTUDENT godine.

Ne zato što je označio kraj, nego zato što je podsjetio zašto sve ovo uopće radimo.

Zbog ljudi. Zbog zajedništva. Zbog trenutaka koji ostaju.

I zbog onih malih dobrih djela koja nekome mogu značiti puno više nego što ćemo ikada znati.

Ako je jedna utrka uspjela spojiti sport, humanost, prijateljstvo, smijeh, volontiranje i stotinjak ljudi u istoj želji da naprave nešto dobro, onda je svoj cilj odavno ostvarila.

A za kraj jedne eSTUDENT godine, teško je zamisliti ljepšu poruku od te. 💛

Saznaj više!

Ako želiš saznati više o ovome i ostalim projektima, posjeti našu web stranicu. Kako ne bi propustio/la najnovije informacije o radu Udruge, zaprati nas na društvenim mrežama – FacebookuInstagramuLinkedInuTikTokuYouTubeu. Pretplati se i na dvotjedni newsletter kako bismo te mogli obavijestiti o aktualnim projektima na mail.